Reagovanje člana OU UPFBiH na Odluku Vlade FBiH o minimalnoj plaći za 2025 godinu

Član Upravnog odbora UPBiH Nihad Imširović reagovao je na Odluku Vlade FBiH o minimalnoj plaći za 2025. godinu. Tekst prenosimo u cijelosti:

Najnovija Odluka Vlade Federacije BiH da poveća minimalnu plaću na 1.000 KM, iako na prvi pogled izgleda kao dobra, pravedna i adekvatna mjera, u stvarnosti predstavlja još jedan primjer neodgovornog populizma.

Da bi shvatili poruke koje želim poslati javnosti, dat ću par pojašnjenja i detaljnijih obrazloženja trenutne situacije.

Suštinski, naš najveći problem je što smo kao društvo generalno neinformisani i nedovoljno uključeni u donošenje važnih odluka. U takvim okolnostima vrlo je lako sa narodom manipulirati, a sve ovo je čista manipulacija, jer se često pojavljuju uopštene poruke poput da "tamo neke gazde basnoslovno zarađuju", pa onda i "svi privrednici bolesno zarađuju", ili da su "tamo neki radnici neradnici, pa su onda i svi radnici neradnici", ili su "cijene porasle iz razloga ekstra profita, pa su svi ekstra profiteri" i slično. Niti su svi neradnici, niti svi basnoslovno zarađuju i ostvaruju ekstra profite, nit su sve branše identično profitabilne. Neselektivno demoniziranje i prikazivanje poslodavaca kao izrabljivača (ima i toga, ali sve manje) koji se bezobrazno bogate na račun "običnog naroda" a ne da su to ljudi koji su vizionari i partneri u razvoju društva je jako loš narativ.

Kao što je znanje moć, tako je i neznanje moć i nažalost, kod nas se jako zlorabi.

Ovih dana se pitamo, čemu ovolika halabuka oko jedne odluke koju, što je jako zanimljivo, SVI zagovaraju, zapamtite, prije svih poslodavci. Dragi moji zaposlenici, a svi smo manje više zaposlenici, ima već tri godine kada je poslovna zajednica ponudila bjanko potpise na značajno povećanje plaće pod okolnostima provedbe reforme fiskalne politike. U vremenu kada nismo imali inflaciju ali je dolazila, u vremenu kada smo imali stabilne cijene, a znali smo da će krenuti sa rastom, isključivo iz razloga globalnih tržišnih poremećaja i lanaca snabdijevanja, što se opet najbrže reflektuje u jako ovisnim uvoznim zemljama u koje spada i naša.

Tada kada je trebalo, nije ništa poduzeto. I sada panika, zašto nam se ovo dešava? Ovo je posljedicom neozbiljne, nekvalitetne i jako loše vođene ekonomske politike Vlade sve ovo vrijeme unazad par godina. U svemu tome, što je nonsens u poslovnom svijetu, kreće retorika "ekstra profita", "ekstra profitera", "izrabljivanja radnika", "okretanje radnika protiv poslodavaca" i slično. I to se radi sistemski, upravo te tri godine a opet ništa, apsolutno ništa se ne poduzima na otklanjanju uzroka takvog stanja. Sve što je uradila Vlada jeste uvođenje mjera ograničenja marži, zamrzavanja cijena i slično, a što je opet sve na teret realnog sektora. I dalje smo i više nego uvozno ovisna zemlja, iz godine u godinu smo sve manje konkurentni, iz godine u godinu ništa ne ulažemo u poljoprivredu ove zemlje i da ne nabrajamo dalje.

Dakle, niko, apsolutno niko nema problem sa usklađivanjem i povećanjem plaće, ali to je mjera koja dolazi nakon strukturalno provedenih reformi fiskalne politike. Međutim, donošenje Odluka o povećanju minimalne plaće bez istovremenog smanjenja stope doprinosa i poreza na tu plaću, ili bez određivanja neoporezivog dijela te plaće, imat će veoma negativne posljedice po privredu FBiH, odnosno sve nas zajedno.

Pa da vidimo šta to jeste uspjeh/dobro ili neuspjeh/zlo ovakvih poteza.

U čemu ste uspjeli (ops Vlada)
Samo u jednom. Ovaj neinformisani narod/zaposlenike okrenuti protiv onih koji ih plaćaju i od kojih žive/živite, protiv poslodavaca. Govorim, isključivo o korektnim poslodavcima kojih je jako puno, a na vama, jedino vama (ops Vlada) jeste da učinite i uredite da svi budu korektni. To što nisu – sami ste krivi i sami ste to dopustili. Ustvari, samo ste dijelom toga.

Okretanjem zaposlenika protiv poslodavaca, a bez da se išta radi na poboljšanju ekonomskog ambijenta, bez unapređenja njihovog položaja kroz rasterećenje privrede dovodimo se, svi zajedno, u jako lošu poziciju i "dolijevamo ulje na vatru". Takvom retorikom, znajte, svi su na gubitku a ponajviše ova država u kojoj na kraju neće ostati niko ili će doći neki drugi iz više "banana država".

I to je sve u čemu ste uspjeli.

Šta to nije uredu?

Tajming
Iz ugla poslovne korektnosti krajnje primitivno, podlo i po principu "kukavičjeg jajeta". Jednu takvu, po svemu globalnu i stratešku Odluku donijeti jednostrano i to dva dana prije Nove godine je odraz odnosa predmetne Vlade prema ekonomskoj zajednici, socijalnim partnerima i stanovništvu ove zemlje. Dovođenje "pred svršen čin" bez ostavljanja prostora za reakciju, konsultacije i pokušaj dogovora je u najmanju ruku neprimjereno i odraz slabosti i zle namjere.

Iz ugla poznavanja materije, pa makar ona bila i elementarna, apsolutni diletantizam i odraz pukog nepoznavanja osnova ekonomije. Svi ozbiljni poslovni subjekti, a zagovaramo da nismo "banana država", svoje budžete završavaju najkasnije u desetom mjesecu tekuće za narednu godinu. Plaće, kao najveći trošak u većini kompanija (čak 50% i više ukupnog troška) jesu bitna stavka koja determinira kalkulaciju i cijenu proizvoda. Cijena proizvoda jeste sastavnim dijelom ugovora koji se zaključuju prije početka fiskalne godine. Kako neko da ukalkulira povećanje plaće od 61,50%?

Osnov
Na principima "dječje igraonice". Nešto je neko i nekome obećao i dajte da to sada i napravimo. Ili, idemo prikupiti jeftini politički poen. Dva dana prije Nove godine. Kao Djed Božićnjak, neka novogodišnja čestitka, ili više bajka, od koje će sve nas dugo godina jako boljeti glava. Ustvari, tek ćemo vidjeti šta nas je snašlo.

Za donošenje jedne ovakve odluke, analize traju i po nekoliko godina. Bar one osnovne: održivost malih i srednjih preduzeća, uticaj na zaposlenost, inflaciju i dodatni udar na kupovnu moć građana. Posebno ako se radi o povećanju koje je rijetko zabilježeno u svjetskoj poslovnoj praksi. Pa jesmo li to mi pametni a svi ostali ludi!

Koji je konačni cilj Odluke
Učiniti radnike sretnijim, zadovoljnijim, poboljšati im životno okruženje i standard. Spriječiti odliv radne snage. Sve su "priče za malu djecu". Frustrira socijalni populizam upakovan kroz političko licemjerje brige za radnika.

Cilj je popuniti budžetske praznine, prije svega onu vezanu za penzioni fond.

Možda iz već dokazanog neznanja ili namjere ops povećati primanja "javne aždahe" koja ionako troši novac zarađen unutar realnog sektora i od istih tih zaposlenika spram kojih se tako "dušebrižnički odnosimo".

Možda, pokriti gubitke javnih preduzeća u vlasništvu te iste Vlade. Trećina zaposlenih u ovoj državi uhljebljena je na budžet, još njih 80 hiljada je u mahom propalim državnim kompanijama, a kao rezultat toga, nažalost, imamo jedan od najtromijih sistema za osnivanje i bavljenje biznisom.

Ovdje sada par pitanja:
Koliko vas iskreno zna razliku između bruto i neto plaće i koliko ko "uzima od Vaše plaće"?

Koliko vas je iskreno znalo da minimalna plaća po ovoj, po svemu spornoj Odluci, nije povećana za 381 KM, već za 685 KM?

Bez da branimo poslodavce, odakle nekome pravo da iz moje zarađene minimalne bruto plaće od 1.744 KM, plaće koju za mene uplaćuje isti taj loši poslodavac, ni po kom osnovu sebi uzme 744 KM. I to za šta, šta to mi više ne plaćamo, ne iz doprinosa na plaću već iz onih 1.000 KM što nam država da nakon odbitka poreza i doprinosa – zdravstvo, školstvo i obrazovanje, kulturu, sport.

Na zaboravimo, da osim toga od onih preostalih 1.000 KM na sve plaćamo i PDV, dakle dodatnih 17% ili 170 KM.

Prvo je nama, zaposlenicima, u interesu da država smanji poreze i doprinose. Ja pravo da vam kažem, vladama koje nisu u stanju riješiti brojna socijalna, infrastrukturna, a posebno ekonomska pitanja u državi, ne bih dao ni 5% od svoje plaće, ali dajem 70%. Sve dok mi ne počnemo tražiti izvještaje gdje su potrošene naše zarađene pare (hej 70%), uhljebi će jačati, luksuzna auta će se kupovati, reprezentacije i neopravdana putovanja će se gomilati, a penzioneri i socijalne kategorije živjeti ispod svakog minimuma dostojanstva, dok ljude liječimo porukama i svaku katastrofu rješavamo mi solidarno.

I uistinu, ko to mene stvarno potkrada: država ili poslodavac.

Ko su najveći gubitnici predmetnom Odlukom

Naravno, u prvom redu, oni o kojima se Vlada najviše brine i za koje se demagoški zalaže:
• Radnici sa minimalnom plaćom, penzioneri koji će biti dovedeni na rub siromaštva i opstanka.
Nastavno na već komunicirano, povećanje plaća MORA, JESTE I UVIJEK ĆE BITI, sviđalo se to kome ili ne, sastavnim dijelom kalkulacije a iz razloga značajnog udjela troška plaća u trošku poslovanja kompanije. Dolazimo do termina "nominalno i realno". Nominalno će plaće rasti, ali realno će sve manje i manje pokrivati izdatke.

Cijena proizvoda, pod ovakvim okolnostima mora ići gore i bit ćete u situaciji sa više novca kupiti manje. Pa uporedite, a dostupne su razne analize, koliko ste mogli kupiti sa 408 KM (prva minimalna plaća) a koliko ćete kupiti sa 1.000 KM sadašnje minimalne plaće. Da li je tema visina minimalne plaće ili šta za svoju plaću mogu kupiti. Hljeb će nam već sljedeće sedmice biti skuplji za preko 20%, sačekajmo ostalo...

I opet jedno pitanje:

Da li će penzije porasti za ovih 382 KM – a po svoj logici bi, najmanje toliko trebale rasti. U suprotnom, ostaju na marginama svih ovih "popularnih mjera" i dodatno egzistencijalno ugroženi:
• Mladi, odnosno svi oni koji nemaju radnog iskustva u bilo kojoj branši, 1.744 KM je prevelik trošak za kadrove u koje moraš ulagati tri godine prije nego počneš zarađivati sa istim. Obzirom da mladi prebrzo odlaze iz firmi, postat će preskupi i prerizični, a time će FBiH odsjeći granu na kojoj sjedi i povećati egzodus mladih.
• Niskoakumulativne grane cca oko 192.000 zaposlenih u prerađivačkoj industriji, trgovini, popravci automobila...
• Mikro i mali biznisi koji većinom rade na pragu profitabilnosti, a često su vlasnici jedini zaposleni uz rastuće troškove poslovanja (porezi, parafiskalni nameti, računovodstvo, najam prostora, rastući trošak režija)
• Zaposleni u firmama koje već stvaraju gubitke (bar deset posto svih Zaposlenih). I na kraju, ali baš kad bude kraj i
• Država.

Kako će se to odraziti na ekonomiju BiH
Porazno i dugoročno nepopravljivo. Proizvođači, posebno oni koji su većinski orijentirani ka izvozu. Uslijed značajnog rasta troška poslovanja, nemogućnosti korekcije cijene jer su već zaključili ugovore postat će trajno i dugoročno nekonkurentni. Poslodavci će se suočiti s izborom između smanjenja broja radnika, zatvaranja poslovanja ili prebacivanja troškova na potrošače, što može dodatno opteretiti tržište. O broju otpuštenih radnika svakako ne trebamo licitirati ali da će ih biti, sigurno hoće.

Ino investicije – ili će se značajno smanjiti, a bojim se u cijelosti stati. Kapital, nažalost i na neznanje mnogih, traži ekonomsku stabilnost i sigurnost i nikako ne poznaje Djeda Božićnjaka ili ovakve i slične novogodišnje čestitke. Dakle, za očekivati je vjerojatno tzv. "bijeg" kapitala u bolje okruženje, u drugi entitet ili druge zemlje.

Inflacija, do koje će neminovno doći kao posljedicom korekcija cijena proizvoda i usluga uslijed povećanih troškova poslovanja, a samim time i značajno povećanje troškova života, ali ovaj put interno pokrenuto, a ne kroz uvoznu inflaciju.

Povećanje minimalne plaće, direktno podrazumijeva i uticaj na javne finansije. Veći minimalac povlači za sobom povećanje plaća u javnom sektoru, što će stvoriti pritiske na federalni i kantonalne budžete. Budući da u 2025. nisu planirane visoke stope ekonomskog rasta, te da će ovom Odlukom biti i niže, jedini način za pokrivanje ovih troškova vjerujem da će biti dodatno zaduživanje.

Vlada će, vjerujem, jer ne poznaje ništa osim represije, krenuti sa ograničenjima cijena, marži i sl. opet pod plaštom "zaštite" radnika ili stanovništva i one koji većinski posluje na domaćem tržištu tjerati da rade za ništa, a scenarij je opet isti – smanjenje obima posla, smanjenje broja zaposlenih.

Začarani krug koji postaje sve kompleksniji i iz kojeg će biti sve teže i teže izaći, ako i izađemo.

Šta trebate uraditi (ops Vlada)
Ono što znate ali NIKADA i NIŠTA niste učinili da riješite.
Osigurati konkurentnost kroz ravnopravnu tržišnu utakmicu.
• Stati U KRAJ SIVOJ ekonomiji. Zarad socijalnog mira, nemamo hrabrosti konačno se obračunati sa:
o    onima koji rade na crno, koji ovoj državi ne uplaćuju ni pfening na ime poreza – silni štandovi po ulicama, silne pijace, silne trgovine koje račun još uvijek pišu na "fišek", silni pogoni po garažama, silne zanatlije (vodoinstalateri, keramičari, električari, stolari i oni da ih sve ne nabrajamo a mogli bi do sutra).
o    onima koji spadaju u red najbogatijih u BiH a svoje radnike isplaćuju kroz kovertu a sve znate i sve vidite. Uzmite samo koliko doprinosa gubite po tom osnovu. Riješite to i neće vam biti potrebno skrbiti se kroz minimalnu plaću jer će oni i dalje državi uplaćivati minimum
o    crnom tržištu, prije svega cigareta. Pa lako je dostupan podatak da je čak preko 30% tržišta cigareta "crno". Ukupno procijenjena vrijednost tržišta cigareta na području BiH iznosi cca 1.300 KM. Koliko gubite?
•    inspekcijski organi – ne da nisu preventivni nego su represivni. I neka su, ali tužno je da svoju represiju provode na onima koji već sve plaćaju. Za gluposti dok "vozovi prolaze",
•    javna uprava, koja je teret na leđima privrede – optimizirati i smanjiti administrativne troškove

 I ono najbitnije a što vi očito niti znate niti umijete:
•    Fiskalna reforma. Prestanite uzimati i narodu i poslodavcima i vratite im ono što su zaradili, a potrudite se i sami nešto zaraditi.
Budući da za to niste i nećete skoro biti spremni onda bar dostojanstveno priznajte grešku. Povucite Odluku ili  'zaledite doprinose'. Ukoliko je, stvarno, vaša namjera povećanje životnog standarda radnika, onda se i dio od 304 KM treba dati radnicima tako što bi se i vi odrekli "svoje" milijarde doprinosa, kroz dodatno naplaćene doprinose i poreze po osnovu rasta minimalne plaće ili generalno se odreći naplate i tako olakšati poslodavcima ovaj nerazuman rast.

I na kraju. Ljudi iz ove države ne odlaze samo zbog plaće – možda i ponajmanje zbog toga. Odlaze zbog Vas. Nesigurnog političkog a sa vaše strane stvaranog i ekonomskog stanja i stabilnosti, nesigurne budućnosti gdje ne znamo šta ćete nam sve prirediti za Novu godinu, nesigurnosti za svoje dijete i porodicu, nesigurnosti u uloženo – kada ćete to srušiti i dovesti u pitanje opstanak. Ja bih rekao, tek na kraju odlaze zbog plaće.

U konačnici, sve zavisi koliko imamo jaku privredu i koliko nam je jak izvoz. Smetaju nam visoko profitabilne kompanije umjesto da smo ponosni na njih. Hvala Bogu da imamo takve kompanije. Ako izvoz dodatno nastavi padati ove godine, a sa ovakvom Odlukom sigurno da hoće, u gadnom smo problemu. Problemi kad krenu, ići će samo lančano jedan za drugim, a tada neka nam je Bog/Allah na pomoći"

Jer ne zaboravite, nema tog poslodavca koji dobrog radnika neće dobro i platiti. Jednostavno, to ne postoji niti može postojati.