Institut „povrede na radu“ tumači Ministarstvo za rad i socijalnu politiku FBiH, a ne ljekari

Povodom medijskog nastupa prof.dr.med.sc. Nurke Pranjić na jednoj od kantonalnih televizija o koronavirusu i situaciji kada je radnik pozitivan i njezino tumačenje odredbi Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH i Zakona o zdravstvenoj zaštiti FBiH, Udruženje poslodavaca FBiH sačinilo je informaciju u kojoj se obrazlaže institut "povrede na radu".

Naime, institut „povrede na radu" ne definiše Zakona o zdravstvenoj zaštiti FBiH niti su ljekari ovlašteni da tumače i utvrđuju povredu na radu. Za definiranje instituta povrede na radu je nadležno Ministarstvo za rad i socijalnu politiku FBIH, prema Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju.

Prema Zakonu o penzijsko invalidskom osiguranju (Službene novine Federacije BiH, broj 13/18) povreda na radu je definisana u članu 49., te se povredom smatra:
a)  povreda  osiguranika,  prouzrokovana  neposrednim  i  kratkotrajnim  mehaničkim, fizičkim ili hemijskim djelovanjem, naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je takva povreda uzročno vezana za obavljanje posla koji je osnov osiguranja,
b) povreda koju osiguranik pretrpi na redovnom putu od stana do mjesta rada i obratno, odnosno radi obavljanja djelatnosti na osnovu koje je osiguran.

U stavu 2. istog člana definisano je šta se ne smatra povredom na radu na način „Povredom na radu u smislu ovog zakona, ne smatra se povreda na radu ukoliko je prouzrokovana:
a) namjerno ili iz krajnje nepažnje osiguranika koji je obavljao radne obaveze, kao i na redovnom putu od stana do mjesta rada i obratno,
b) pijanstvom osiguranika,
c) isključivom odgovornosti trećeg lica,
d) zbog više sile,
e) zbog obavljanja aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti,
f) usljed namjernog nanošenja ozljede osiguraniku od strane drugog lica izazvanog ličnim odnosom s osiguranim licem koje se ne može dovesti u vezu sa radno-pravnom aktivnosti,
g) usljed namjernog nekorištenja opreme zaštite na radu i nepoštivanja propisa o zaštiti na radu.

Veoma je bitno napomenuti da je odredba stava 2. ovog člana usvojena na insistiranje Udruženja poslodavaca FBiH. Na ovaj način uspjeli smo izdejstvovati da se institut „povrede na radu" ne zloupotrebljava. Međutim, u navedenim situacijama u slučaju spora teret dokazivanja je na poslodavcu. U tom smislu veoma je bitno da poslodavci primjenjuju Zakon o zaštiti na radu i Zakon o zdravstvenoj zaštiti koji propisuje mjere koje se moraju poduzimati.

Zakon o zdravstvenom osiguranju FBIH ("Službene novine Federacije BiH", br. 30/97, 7/02, 70/08, 48/11 i 36/18) u članu 28. definiše da se „pod povredom na radu, odnosno  oboljenjem  od  profesionalne  bolesti,  u  smislu  ovog  zakona,  smatra  se povreda odnosno oboljenje saglasno propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju".

Također, ističemo da odredbe "Povreda na radu/nesreća na poslu u smislu Zakona o zdravstvenom  osiguranju  FBiH  je  svaka  povreda,  oboljenje  ili  smrt  nastala  kao posljedica  nesreće  na  poslu,  odnosno  kao  posljedica  svakog  neočekivanog  ili neplaniranog događaja, uključujući i akt nasilja, koji je nastao usljed rada ili je povezan s radom i koji je doveo do povrede, oboljenja ili smrti osiguranika koja je nastupila odmah ili u periodu od 12 mjeseci od dana nastanka povrede na radu„, a koje je citirala profesorica u svom istupu, su odredbe koje sadrži Zakon o zdravstvenom osiguranju Srbije, a ne zakoni na nivou Federacije.

 

Udruženje poslodavaca u FBiH je konsultovalo Ministarstvo za rad i socijalnu politiku FBiH, Institut za zdravlje i sigurnost hrane, Zavod zdravstvenog osigranja TK te Zavod za javno zdravstvo TK koji su potvrdili da su informacije prof. Pranjić proizvoljne, te da se za „povredu na radu" primjenjuje gore navedeni Zakon o zdravstvenom osiguranju FBIH i Zakon o zdravstevnoj zaštiti FBiH te Zakon o PIO FBiH.